Korona nam je donijela nešto novo – iskustvo virtualnih utrka. Koliko god se mi tome opirali one su tu. Evo upravo sam danas saznao da je 124. Bostonski maraton otkazan, ali će biti održan virtualno. Srećom, kod nas u Hrvatskoj epidemiološka situacija je trenutno odlična te se klasične utrke polako počinju vraćati i organizirati, no zamijećujem da virtualne utrke i dalje ostaju. Očito se organizatori pribojavaju drugog korona vala. Zagreb maraton najavio je svoje jesensko izdanje no i oni su nadodali virtualnu utrku. Također, još jedna velika ulična utrka u Zagrebu odustaje od klasičnog formata i prebacuje se u virtualni.
Zaključak je da su virtualne utrke nešto novo što nam se događa i nešto što će definitivno ostati među nama. Možda i zauvijek u većem ili manjem opsegu.
1/3 je iza nas
Prošlo je točno 10 dana od starta prve virtualne natjecateljske trail utrke kod nas (Medvednica trail) i već se neki zaključci mogu donijeti.
Prije svega, slobodno možemo reći kako je zagrebačka trail zajednica očito sklonija klasičnim oblicima organizacije utrka i nije spremna upuštati se u neke nove izazove. To zaključujemo iz relativno malog broja natjecatelja koje je ova utrka okupila (87). Istina je i to da nastup na ovoj virtualnoj utrci zahtijeva i dobre orijentacijske sposobnosti tj. samostalno korištenje ruta. Koje bi opet s druge strane svakom trail trkaču morale biti jako dobro poznate jer sumnjamo da svoje trail treninge održavaju uvijek na istim stazama.
Osim poznavanja korištenja ruta, potrebna je i osnovna razina orijentacije i snalaženja na planini. Od cca 80 istrčanih etapa, samo je troje natjecatelja moralo odustati tj. nisu uspjeli proći cijelom stazom. Naravno, i kod većine ostalih natjecatelja bilo je skretanja sa staze ali su se vrlo brzo vraćali na zadanu rutu i uspješno završavali utrku. Nije to ništa čudno jer znamo da se takve situacije događaju i na cestovnim i označenim trail stazama. Svi koji su nastupili na Medvednica traili shvatili su da u backupu moraju imati instaliranu aplikaciju koju će konzultirati kada budu u nedoumici kojim putem nastaviti utrku. Većina si je instalirala GAIA GPS besplatnu aplikaciju u koju učitaju GPX zapis tako da u bilo kojem trenutku u aplikaciji mogu provjeriti jesu li na dobroj stazi i gdje bi trebali skrenuti.
Jedna stvar koju ima virtualna utrka, a nema je klasična, je mogućnost više nastupa i popravak ostvarenog rezultata. U ovih prvih 10 dana tu mogućnost već je iskoristilo nekoliko natjecatelja, a posebno su zanimljiva razmišljanja u cilju svake etape kada svatko evaluira svoj nastup i zaključuje na kojem dijelu staze je mogao/trebao drugačije. Tada se dolazi do svijesti može li se to doista i napraviti za dan/dva, tjedan/dva.. sve do 28.6. do kada traje utrka. Zanimljivo, zar ne?
Puno komentara smo dobili za još jednu prednost virtualne utrke – mogućnosti izbora termina trčanja utrke. Nekome više odgovara jutro, nekome večer. Netko može preko tjedna, netko više voli vikend.
Zaključak
Prva trećina utrke je iza nas i čini mi se da najbolje tek slijedi. Većina se kroz ova dva vikenda upoznala s ovim načinom natjecanja, shvatili su na što trebaju paziti i vjerujem da će u ovih preostalih 20 dana neopterećeni dolaziti na stazu i više se posvetiti taktici, nastupu i rezultatu. Uvjeren sam kako će se većina, od ovih 50-ak natjecatelja koji su do danas nastupili, vratiti na Medvednicu i pokušati popraviti rezultat na utrci.
No, imamo još 40% natjecatelja koji se nisu pojavili na startu niti jedne utrke/etape i biti će zanimljivo što će se događati kada se i oni priključe.
Sasvim je izvjesno da će lov na poredak i ponavljanje nastupa biti nešto što nas čeka u zadnjoj trećini utrke. 😉
Ono što je definitivno uspjelo je dobiti osjećaj utrkivanja u ovom polu-virtualnom okružju.
Piše: Nedeljko Vareškić